Da li smatrate da je eLearning primarni nacin ucenja buducnosti?

Sunday, November 28, 2010

Class Marker - Alat za kreiranje testova

U mom zadatku br.5 sam koristio Class Marker alat za kreiranje testova.

Ovaj alat nudi veliki broj mogucnosti. Od osobe koja zeli da ga koristi se zahtjeva da se registruje.
Nakon registrovanja, korsinik mora da izabere da li zeli da bude u ulozi profesora(teacher) ili ucesnika(student).
Ako izaberemo ulogu teacher, mozemo da kreiramo testove sa pitanjima. Pitanja mogu biti sa vise tacnih odgovora, ja jednim tacnim odgovorom, true/false tip pitanja, pitanje u obliku price, sa slikom, video-m itd.
Osim toga teacher moze da kreira i grupe tj. odjeljenje (class). Kada se kreira grupa, mi toj grupi dodjeljujemo testove ali takodje moramo i da kreiramo naloge ucesnika u toj grupi koji ce pristupati i polagati te testove.

Naravno, svi kreirani testovi nemaju samo privatni karakter tj. da su dostupni samo kreatoru vec ga mogu raditi i svi drugi ljudi na internetu. Svaki test koji smo kreirali mozemo prebaciti iz Private u Public oblik.
Pri cemu ce testu mogu svi zainteresovani da pristupaju a da se pri tome ne moraju registrovati na Class Marker.

Ovaj alat je pogodan za distance learning, edukaciju i provjeru znanja iz razno raznih oblasti.
Kada smo registrovani mozemo kreirati testove sa vise opcija i mogucnosti, ali takodje postoji i demo verzija za ne registrovane korisnike koji mogu da kreiraju ogranicen test u pogledu mogucnosti.

Tuesday, November 23, 2010

Screencast

 Zanima Vas sta je screencasting?

Screencasting podrazumijeva kontinuirano snimanje ekrana pokrenutih softverskih aplikacija, s mogućnošću dodavanja audio komentara, oblikujući na taj način materijal koji se može koristiti za stvaranje multimedijalnih priručnika. Pojam je relativno nov i datira iz 2004. godine, kada ga je upotrijebio kolumnistJon Udell uvodeći novi pristup stvaranja dokumentacije i edukacije korisnika.

Kao što je screenshot (prikaz ekrana) statična slika ekrana računara u nekom trenutku vremena, tako Screencasting medij obuhvata video zapis događaja na ekranu tokom određenog perioda vremena. Prateći audio zapis može biti zvuk iz aplikacije koja se prikazuje, naracija onoga ko prezentuje ili pozadinski zvuk iz druge apikacije.



Pomoću Screencasting alata je moguće proizvesti različite formate zapisa, koji se najčešće postavljaju na neku web lokaciju i korisnici joj pristupaju i gledaju preko mreže.

Screencasting se sve više koristi u obrazovanju, kao izvor nastavnog materijala.Studije o korištenju ovog oblika nastavnog materijala su sve brojnije, a studija koja je predstavljena u (Winterbottom, 2007) pokazuje da učenici imaju visoko pozitivno mišljenje o primjeni Screencasting medija, a kao glavne prednosi iznose ogromnu fleksibilnost i mogućnost ponovnog pregledavanja lekcija. Međutim, treba istaći da to nije mehanizam zamjene kontaktne nastave, ali nudi dodatni nastavni materijal i mogućnost praktičnog poučavanja.
 

 Camtasia Studio je jedan od najpoznatijih screencasting alata.

Thursday, November 11, 2010

Moja iskustva s alatim e-ucenja

Evo da i ja napisem neko moje vidjenje i iskustvo u radu s alatim e-ucenja...
Kao prvo vec dugo vremena koristim racunar i internet, i sebe vidim kao velikog digitalnog urodjenika.
Do sad sam se susreo mozda sa 5% alata e-ucenja, jer prosto je nemoguce pratiti taj trend koji se iz dana u dan neprestano razvija.

Alate koje ja svakodnevno koristim su Skype, koji je po meni najbolji IM alat, pored njega koristim i MSN messanger. Ovi alati su u mnogome olaksali nacin komunikacije izmedju ljudi.
Mozzila Thunderbird mi je alat br.1 za email, jer za razliku od Outlook expressa koji je jako ogranicen, Thunderbird nudi ogorman broj dodataka (add on) koji olaksavaju nacin rukovonja, al i dodavaju nove mogucnosti.

Second Life sam koristio par puta i nisam iskreno odusevljen s tom aplikacijom.
Prvo dok sam setao nekim glupim gradom, oko mene je bilo mnogo drugih virtuelnih ljudi, i ja sam se ljubazno javljao svima al nikao ama bas niko mi nije htio uzvratit pozdrav.
Tako da sam to batalio :)
Ipak su Facebook, Hi 5 , My space i ostale drustvene mreze mnogo laksi nacin za druzenje sa prijateljima.

Koristio sam jos dosta tih alata za e-ucenje kao npr. Moodle sistem naseg fakulteta, Mindmeister, iGoogle, RSS mozilla reader...

I mogu reci da su jako korisni i predlazem svim osobama da ih probaju.
Ja u vecini slucajeva ne volim ili mi je naporno ili nemam vremena da doprinosim sadrzaju nekih blogova, wikija i ostalih sajtova al njihov sadrzaj mi je mnogo puta pomogao.

eto toliko od mene :)

ps. evo par linkova na alate koje ja cesto koristim:
MSN 
Mozilla Firefox 

Wiki

Wiki

Wiki je web sajt (ili kolekcija web stranica), dizajniran tako da omogući bilo kome ko mu pristupi da doprinese i uređuje sadržaj koji se u njemu nalazi. Koristeći čitač veba i pojednostavljenu sintaksu, tzv. viki sintaksu, korisnici vikija mogu da dodaju, menjaju i unapređuju sadržaj bez većih tehničkih znanja. Vikiji se koriste za kreiranje sajtova u kojima će doprinositi veći broj ljudi, odnosno čiji je cilj stvaranje onlajn zajednice saradnika koji imaju određeni zajednički cilj. Istaknut primer i jedan od najpoznatijih vikija je slobodna enciklopedija Vikipedija. Vikiji se takođe koriste u poslovnim organizacijama kao sistemi za upravljanjem znanjem i informacijama koje te organizacije poseduju. Vard Kaningam, developer prvog viki softvera WikiWikiWeb, opisao je viki kao „najjednostavniji vid onlajn baze podataka koja bi mogla efikasno da funkcioniše“

WikiWikiWeb server tehnologija, omogućava kreiranje asocijativnih hipertekstova sa nelinearnom strukturom navigacije. Tipično, svaka stranica sadrži seriju unakrsnih poveznica na druge stranice. Čitalac odlučuje koju sledeću stranicu želi da vidi. U slučajevima gde vikiji sa većom količinom sadržaja koriste hijerarhijske strukture za navigaciju, te strukture opet igraju sekundarnu ulogu.

Koristeći vikije, tehničke poteškoće i tehničko znanje neophodno za komunikaciju u WWW-u su svedeni na minimum. Osnovna karakteristika viki tehnologije je da omogući brzo i lako uređivanje tekstova, praktično u realnom vremenu. Unošenje i formatiranje teksta se obično izvodi preko nekoliko jednostavnih pravila.

Korisnici vikija nemaju potrebu za dodatnim softverom, pošto mogu da pregledaju, čitaju, ili uređuju sadržaj direktno preko svog veb čitača. Ne postoji potreba za napornim vežbanjem i učenjem komplikovane sintakse, kako bi se učestvovalo u radu na vikiju.

Jednostavnost softvera je uslov koji je mnogim zajednicama omogućio brz razvoj različitih projekata. Osim činjenice da je viki tehnologija sama po sebi zanimljiva, takođe je zanimljiva »viki filozofija« i diskusije koje su nastale kao posljedica upotrebe vikija za različite projekte.

Tehnologija wikija

Viki softver se instalira kao skripta na serveru. Server konstruiše male dokumente, tzv., viki stranice ili članke, kojima se pristupa preko veb čitača. Sam sadržaj viki stranice je upisan kao sirovi tekst bez formata i snimljen u fajl ili bazu podataka. Kada se pristupi jednoj viki stranici na Internetu, čitač veba šalje upit serveru koji administrira skupove podataka koji sadrže viki softver. Ti podaci, koji su u obliku običnog teksta bez formata, treba da budu formatirani za prikaz u veb čitaču.

Kako bi se to izvelo, viki skripta prevodi tekstualni fajl (viki kod) ili podatke u HTML i usađuje ga u veb stranicu (šablon), koja se šalje nazad veb čitaču. Na primer, viki skripta može biti u jeziku PHP koji čita sirove podatke iz baze podataka MySQL. Svaka linija tih sirovih podataka se proverava i specifične komande koje linije sadrže, zamenjuju se odgovarajućim HTML kodom. Tako kreirana stranica se integriše u šablon koji definiše konačni izgled stranice. Svaka viki stranica ima svoje, posebno ime, kojim se sugeriše tema koja se u njoj obrađuje. Osim toga, tu je obično i meni za navigaciju, kao i specifične poveznice od kojih ih je najbitnija »uredi«.

Klikanjem na »uredi« šalje se upit u server. Ista stranica kao i u prethodnom primeru se učitava, samo ovog puta sadržaj se ne pretvara u format HTML-a, nego se prikazuje u sirovom obliku u HTML formularu ili polju za uređivanje. Korisnik tada može uređivati i menjati sadržaj stranice ili članka i poslati novu verziju koja istog trenutka posle snimanja, zamenjuje staru u bazi podataka.

Ime i koncept wikija

Viki (od havajskog »viki viki« što znači »brzo«) je vrsta veb sajta koji se menja na drastično različit način od uobičajenog. Naime, informacije koje se nalaze na viki sajtovima može da menja svaki posetilac. Postoje vikiji na kojima je neophodno za to biti registrovan ali na većini ni to nije potrebno. Integritet informacije čuva se time što svaka stranica čuva istoriju promena tako da je vrlo lako vratiti staru verziju stranice ako se na njoj desi neka nepoželjna promena, kao i mogućnošću potpunog i preciznog nadgledanja svih promena na vikiju (ili samo na određenim stranicama). Mada na prvi pogled izgleda da ovaj koncept ima dosta mana, osmogodišnje bitisanje prvog vikija pokazalo je da je on uspešan. On omogućava veoma brz rast informacija i do sada nepostojeće mogućnosti za saradnički rad. Uz nešto manju sigurnost informacija, dolaze veća neutralnost, korisnost i kvalitet.

Blog - Osnove

Blog tj. duži naziv weblog je publikacija na Internetu koja sadrži prvenstveno periodične članke u obrnutom vremenskom slijedu - najnoviji članci nalaze se na vrhu stranice.
Blogovi mogu biti individualni i kolaborativni. Terminološki za sada nema dinstinkcije kao u engleskom jeziku gdje se termin weblog češće koristi za kolaborativne, a blog za individualne projekte. Mogu biti u obliku časopisa, tematski, osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezano uz domenu koju se nalaze - blogosfera.

Specifičnosti blog alata

Blog alati dijele se na dedicirane, koji se instaliraju na vlastiti server (domenu). Velik broj CMS sistema ima i opciju postavljanja novosti u formi bloga. Recenzije besplatnih alata održava OpenSourceCMS. Wordpress nudi mogućnost instalacije na vlastite stranice ili besplatni server. Moguće je blog kategorizirati po specifičnim kategorijama, što omogućava da isti autor tekstove organizira u kolekcije. blogger.com omogućava kolaborativni blog, te upload bloga na lokaciju po želji, te je dobar izbor u slučaju potrebe promjene lokacije bloga. Također ima napredno upravljanje komentarima, moderiranje i google ad-sense integraciju. Livejournal (popularno LJ) ima napredno pretraživanje po kategorijama, RSS kanale za praćenje prijatelja (friends lista) te je najčešći izbor za teen blogove.

Tipologija blogova

Blog tipologija je disciplina koja pokušava katalogizirati blog prema specifičnosti teme o kojoj se piše. Pojedini blog alati omogućavaju kategorizaciju tekstova, dok su drugi pisani sa posebnom svrhom. Najčešća pojava su nespecifični blogovi koji zadiru u razne teme.

Popularnost blogova

Veliki porast blogovi mogu zahvaliti padu interesa za masovne medije. U Sjedinjenim Američkim Državama, gledanost nacionalnih TV mreža te štampanih medija je u znatnom padu. Karakteristično je da se publika okrenula većem broju kablovskih kanala, a izdavaštvo je krenulo u smjeru mikro publikacija.
Neprofitni autori kao i autori na početku svog stvaralačkog rada često se zanimaju za kolaborativne projekte u koje se ubrajaju i blogovi.

Kontroverza blogova

Javno iznošenje licnih stavova vezanih uz poslovne aktivnosti dovela je do nekoliko evidentiranih slučajeva gubitka. Blogovi nemaju isti tretman kao stampa, te se blogere ne smatra novinarima, stoga nisu zaštićeni sa slobodom štampe. Javljali su se i slučajevi senzacionalističkog iskorištavanja pojedinih blogera u masovnim medijima, te su pojedini blogovi imali dimenziju reality show-a.

Pouzdanost informacija na blogu

Individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove. Kako najčešće nemaju uredništvo, već se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj skupini istomišljenika, javno mjenje blogove često smatra neozbiljnim.
Ozbiljni kolaborativni projekti svog svoje ažurnosti često ne zaostaju sa masovnim medijima. U tzv. ozbiljnoj, često žutoj štampiponekad se prenose poluinformacije iznesene na blogovima, što upućuje da ovaj informativni sustav ponekad ima znatni uticaj


Mindmeister

Koncept mapiranja je relativno nova stvar. Ova aplikacija omogućava brainstorming na globalnom nivou – kreirate, održavate i djelite sopstvene ideje sa istomišljenicima, a korišćenjem integrisanih Skype poziva istovremeno ćete prodiskutovati sve što vam padne na pamet. Algoritam koji se koristi još je u beta fazi, ali korisnici sajta su na blogu Mindmeistera ostavili veliki broj pozitivnih utisaka. Šta da vam kažem: okupite ekipu, bacite neke ideje na neki online izvor, a potom preko konferencijskog poziva vidite kako sve to izgleda.

Mindmeister 

Google Maps

Google Maps

Google Maps je Googleova tehnologija besplatnih digitalnih mrežnih karata, koje čine osnovu mnogih servisa i usluga, od pregledavanja satelitskih snimaka, planiranja trase putovanja (plana kretanja), lokatora traženih mjesta, itd.

Dopušta jednostavnu implementaciju na različite web stranice, kombiniranje sa drugim aplikacijama, razvoj dodataka i prilagođavanje specifičnim potrebama. Zasnovana na istoj tehnologiji postoji i kao zasebna aplikacija namijenjena instaliranju i korištenju na pojedinim osobnim računalima sa vezom na internet, Google Earth, virtualni globus.

Osnove sistema

Uz digitalne karte koje su vektorske slike, osnova sistema su i satelitski snimci koje su rasterskog tipa, a podržane su uglavnom u visokoj rezoluciji za sva područja velike naseljenosti i važne geografske lokacije. Fotografije se polako prikupljaju kako nastaju, nakon odabira se implementiraju u sistem, te je tako većina fotografija starija od godinu dana, a neke poticu čak iz 2001. godine.
Treba napomenuti da su neke fotografije najvećih rezolucija ustvari "avio" snimci iz aviona a ne satelitske. Zbog takve koncepcije, sistem je podložan greškama kao i svaki drugi, tako da ponekad slika koju pruža Google Maps nije realna i ne odgovara trenutnoj situaciji zbog promjena koje su nastale nakon što je fotografija nastala.

Satelitske fotografije

Osnovna rezolucija satelitskih fotografija je 15 m, fotografije visoke rezolucije se penju do 0.15 m, a neka područja, poput južnoameričkih država su pak ekstremno niskih rezolucija. Kako se te fotografije dosta često koriste za izradu i poboljšanje digitalnih karata, one su minimalno iste, uglavnom i znatno bolje rezolucije. Stalnim prilivom novih i boljih fotografija, postepeno se poboljšava sveukupna rezolucija i preciznost.

Mogućnosti

Vjerojatno najkorisnija mogućnost Google Mapsa je skup podataka o putevima i raskrsnicama sa pripadajućim svojstvima i oznakama, turističkim lokacijama (poput restorana, hotela, parkova), prirodnim i umjetničkim znamenitostima, društvenim lokacijama, geopolitičkim određenjima, itd. Pomoću tih podataka, koji čine digitalno stvoreni sustav karata, može se planirati zamalo bilo što vezano uz putovanje ili transport, od određivanja plana vožnje cestama uz upute o pravcima vožnje, traženja smještaja, određivanja mjesta koja će se posjetiti, najisplativijih pravaca za transport ili pak onih koji pružaju najviše zadovoljstva pri putovanju, itd. Te digitalne karte čine zaseban sloj za prikazivanje koji se može kombinirati sa satelitskim kartama za još informativniji prikaz određenog dijela zemljine površine.

Tehnička izrada servisa

Tehničku i izvrsnu bazu sistema čine JavaScript (skriptni jezik) i XML (jezik za označavanje podataka), te je Google Maps, kao i mnogi drugi softverski proizvodi bio podvrgnut obrnutom inžinjeringu (reverse engineering) zbog razvoja dodatnih skripti i raznih neslužbenih dodataka koji proširuju postojeće ili dodaju nove mogućnosti sučelju, uz službene nadogradnje i evoluciju softvera. Neki poznatiji dodaci su prikaz nekretnina za iznajmljivanje, karte raširenosti zločina, a postoje i razne klijentske skripte za prilagođavanje podataka koje Google Maps prikazuje. Sve je popularnije kombiniranje sa Flickr službom/zajednicom za razmjenu vlastitih fotografija. Dio razvoja Google Maps-a uključuje i Google Maps API (Application Programming Interface), sučelje za programiranje primarno namijenjeno integraciji u web stranice i prilagodbi vlastitim potrebama.
Google Earth kao samostojeći program implementira i neke dodatne mogućnosti, poput trodimenzionalnih modela građevina dodanih na karte i izometrijske poglede na iste, Linkovi na Wikipedia članke lokacija i objekata koji se promatraju, Panoramio uslugu poveznica na razne korisničke fotografije istih objekata i lokacija, ESA (European Space Agency) satelitske ne-kartografske fotografije površine planeta danju/noću i slično.