Trendovi i Tehnologije e-ucenja

Elektroničko učenje (e-učenje ili e-learning) danas sve češće susrećemo u praktičnoj primjeni. Osim osnovne upotrebe multimedije i interneta u sklopu svakodnevnog formalnog obrazovanja, danas se putem sistema e-učenja omogućava i organizacija konferencija, kao i tzv. E-learning akademije, online obrazovanja zaposlenih u nekim kompanijama te različiti komercijalni kursevi.

Današnje doba modernih tehnologija i globalizacije donosi brze promjene u svim aspektima ljudskog života. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opsti razvoj konstantno zahtijeva nova znanja i vještine. Javlja se potreba za što bržim, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno, široko dostupno.
"Početak obrazovanja na daljinu na univerzitetskom nivou dogodio se u SAD-u krajem 19. vijeka, kad je pokrenuto više inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija. Već početkom 20. vijeka paznja je usmjerena kreiranju novih pedagoških modela za studije, kao i standardima kvaliteta za njihovo sprovođenje.

Računarska tehnologija omogućila je interaktivno poučavanje u obrazovanju na daljinu koje je vođeno posebno dizajniranim obrazovnim softverom (engl. courseware), a prvi takvi sistemi pojavili su se približno 1960. godine. Poseban napredak u korištenju računara za obrazovanje omogućila je tehnologija multimedijalnog CD-ROM-a, a svojevrsna tehnološka i pedagoška revolucija u obrazovanju na daljinu nastupila je s razvojem World Wide Weba."

Definicija e-ucenja

Osnovna definicija e-učenja kaže kako je to "...korištenje multimedije i Interneta u svrhu poboljšanja kvaliteta učenja - omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama i omogućavanjem saradnje i komunikacije i na daljinu." (ETF - E-learning Strategy Task Force)

 Klasifikacija

Današnji oblici e-učenja obuhvataju različite aspekte korištenja ICT-a u obrazovanju, pa zavisno o intenzitetu i načinu korištenja ICT-a razlikujemo nekoliko oblika e-učenja:

• klasična nastava - nastava u učionici (f2f ili face-to-face);
• nastava uz pomoć ICT-a - tehnologija u službi poboljšanja klasične nastave (ICT supported teaching and learning);
• hibridna ili mješovita nastava - kombinacija nastave u učionici i nastave uz pomoć tehnologija (hybrid, mixed mode ili blended learning);
• online nastava - nastava je uz pomoć ICT-a u potpunosti organizovana na daljinu (fully online).

 Prednosti i nedostaci e-ucenja

"Dizajniranje i izrada kvalitetnog i funkcionalnog sisitema za e-obrazovanje u pravilu zahtijeva znatna sredstva te mnogo vremena i truda ukoliko se želi cijeli nastavni predmet ili oblast staviti na internetu. Ulaganja u pripremu za on-line izvođenje jedne nastavne jedinice obično su višestruko veća nego kod off-line nastave uživo." Zbog svega toga vrlo je važno u konkretnoj situaciji prije uvođenja sustava e-učenja procjeniti njegove prednosti i nedostatke.

Prednosti

• E-učenje omogućava korisnicima kvalitetno sudjelovanje u nastavi i kada to pitanje udaljenosti, rasporeda i sličnih okolnosti praktički čine nemogućim. Široka dostupnost istovremeno omogućava i istovremeno sudjelovanje velikog broja korisnika.
• U potpunosti modernizovana e-učionica otvorena je 24 sata dnevno, što omogućava najefikasnije moguće iskorištavanje vremena. Korisnici sami biraju kada će i kako pristupiti e-učenju budući da imaju stalan pristup materijalima i nastavi koju polaze.
• E-učenje putem interneta omogućava posebno dinamičnu interakciju između instruktora i polaznika, kao i polaznika međusobno. Svaki pojedinac doprinosi nastavi pokretanjem, odnosno sudjelovanjem u raspravama koje se tiču dotične teme.
• U sklopu sustava lako je omogućena integracija i pristup drugim izvorima bitnima za gradivo koje se podučava.

Nedostaci

• E-učenje zahtijeva od korisnika određena znanja i vještine kako bi se mogli njime koristiti. Bez određene računarske pismenosti, gradivo integrirano u sklopu elektornskog sisteme učenja postaje potpuno beskorisno. Osim tih znanja, za sprovođenje e-nastave bitno je i da svaki od korisnika ima za to određenu opremu.
• Ni najkvalitetnija oprema na kojoj se izvodi e-nastava nije stopostotno pouzdana. Čak ni kada mogući tehnički problemi ne dovedu do prekida u izvođenju e-nastave, svakako će doprinijeti padu koncentracije korisnika, a samim time i padu kvalitete e-učenja.
• Omogućavanjem samostalnijeg određivanja načina i vremena učenja, e-učenje svojim učenicima donosi i veću odgovornost. U određenim oblicima e-učenja oni se tako sami moraju motivisati, individualno procjenjivati potrebu za učenjem, što može dovesti do upitnih rezultata i objektivno slabog napretka u procesu učenja.
• Jedan već razrađen sistem e-učenja nailazi na probleme s autorskim pravima za sadržaje određenog kursa i sl., kao i na pojavu sličnih nelojalnih ili pak kvalitetnijih kurseva drugih autora. Sistem zahtijeva određenu tehničku podršku, koja košta, i stalan razvoj u skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi.